Arhitektura na prijelazu stoljeća

Do naglog razvoja arhitekture na kraju 19. stoljeća došlo je zbog velikog napretka u tehnologiji i industriji te uvođenja u uporabu novih građevnih materijala; željeza, čelika, betona i stakla. Ti su materijali obilježili razdoblje arhitekture na prijelazu stoljeća kao nešto novo, neuobičajeno.

Ljudi su se posebno zgražali zbog njihove uloge u izgradnji nečega što bi trebalo biti lijepo, npr. Eiffelov toranj u Parizu, koji je nakon izgradnje trebao biti srušen zbog negodovanja stanovništva, a danas je jedna od najpoznatijih građevina svijeta.Prvi primjeri uporabe tih novih materijala su Kristalna palača u Londonu, Josepha Paxtona, izgrađena od željeza i stakla, za veliku izložbu 1851. godine te neboderi Louisa Sullivana u Chicagu, izgrađeni od čelika i stakla, koji su predstavljali potpunu novost u konstrukciji te interijerima i podjeli katova. U isto vrijeme, oko 1900., javlja se velik broj arhitekata diljem svijeta; Viktor Horta u Bruxellesu, Antoni Gaudí u Barceloni, Otto Wagner u Beču, Frank Lloyd Wright u Chicagu i mnogi drugi.

Fallingwater (vodopad)

Život i razvoj stilova Franka Lloyda Wrighta

Djetinjstvo

Frank Lincoln Wright rođen je u Richland Centeru, u državi Wisconsin, 1867. godine, samo dvije godine nakon završetka američkog građanskog rata. Njegovi roditelji; William Carey Wright i Anna (Hannah) Lloyd Jones vjenčali su se 1866. godine; Anna je je tada imala dvadeset i sedam godina, a William, četrnaest godina stariji od nje, bio je udovac s troje djece. Otac mu je imao mnogo zanimanja, radio je kao propovjednik, glazbenik, nadzornik itd., zbog čega se obitelj u ranim godinama Wrightova života često selila. On je utjecao na Wrightovu ljubav prema glazbi, što se vidi u njegovu umijeću sviranja klavira, na samouvjerenost, te mu je prenio osobinu trošenja novca na luksuzne, često nepotrebne stvari. Njegova majka, Anna Lloyd Jones, pripadala je pobožnoj velškoj obitelji, religioznom klanu keltskih revolucionara, koji su se u Ameriku doselili sredinom devetnaestog stoljeća. Bila je učiteljica, te je za Wrighta, svog jedinog sina, imala velike planove; dok još nije bio ni rođen, ona je već predodredila da će biti arhitekt. Jednom prilikom donijela mu je «Froebelove darove», koje je dobila na izložbi u Philadelphiji 1876. godine. Izumio ih je Friedrich Froebel, osnivač sistema dječjeg vrtića. Ti su se darovi sastojali od niza geometrijskih oblika, koji su djeci davani u točno određenom redoslijedu, kako su im se povećavale kompleksnost i detaljnost. Oni su služili kao pomoć djeci u prostornom i analitičkom shvaćanju svijeta oko njih, te su bili jedan od tri elementa koji su snažno utjecali na Wrightov daljnji razvoj. Pohađao je školu u Madisonu, iako nema nikakvih dokaza da je maturirao. Roditelji su mu se razveli 1881. godine, zbog nesposobnosti Wrightovog oca da skrbi za obitelj i nađe stalno zaposlenje.



Wright kao trogodišnjak

Razvod je dovršen 1885. godine, nakon čega je William napustio Wisconsin, te je Wright ostao jedini muškarac u obitelji i morao je skrbiti za svoju majku i dvije sestre. Tada, kao osamnaestogodišnjak, mijenja ime iz Frank Lincoln u Frank Lloyd Wright, po imenu majčine obitelji. U tom se razdoblju trajno nastanjuje u dolini u Spring Greenu u Wisconsinu. Ta dolina, u kojoj je kao dijete provodio ljeta, bila je dom obitelji njegove majke. Ona je utjecala na njegovu ljubav prema prirodi, koja se vidi u njegovu shvaćanju arhitekture, organičkoj arhitekturi. Tamo je radio na farmi, te je imao mnogo vremena za razgledavanje i proučavanje prirode, koja mu je baš iz tog vremena ostala trajno urezana kao jedan od najvažnijih čimbenika njegova života. Nakon razvoda roditelja, 1885. godine, počinje raditi na sveučilištu u Wisconsinu za Allana D. Conovera, na odjelu za inženjerstvo, gdje je i učio dva semestra. Tijekom tog razdoblja, istovremeno je asistirao arhitektu Josephu Lymanu Silsbeeju, koji je tada radio na projektu kapelice za obitelj Wrightove majke, koja je ujedno bila i prvi Wrightov dodir s arhitekturom.

Utjecaj Louisa Sullivana

Jedan od projekata tvrtke Adler and Sullivan na kojem je sudjelovao mladi F.L.Wright

Tada dvadesetogodišnji Wright, 1887. godine odlazi u Chicago, koji se još uvijek oporavljao od požara 1871., koji je uništio veliki dio grada. Tamo se zaposlio u uredu arhitekta Josepha Lymana Silsbeeja. U njegovom uredu ostao je svega nekoliko mjeseci, nakon čega se preselio u ured tvrtke Adler and Sullivan. To je bila jedna od najpoznatijih građevinskih tvrtki toga doba u Chicagu. Specijalizirala se za velike projekte, kao što su neboderi, poslovni prostori, trgovački centri itd., dok su manje projekte, kuće, radili pojedinačni arhitekti unutar ureda. Na čelu su joj bili Adler, koji se brinuo za stalan dotok klijenata i financije firme, te Louis Sullivan, koji je bio zadužen za većinu kreativnog posla. On je bio poznat po svojim neboderima, bio je jedan od prvih arhitekata nebodera u svijetu, specifičnih po novim materijalima, ali i konstrukciji i rasporedu katova i prostora. Wright je od Sullivana mnogo naučio. Tamo je, među ostalim, proučavao funkcije i uporabu geometrijskih ornamenata, koji su bili karakteristika organičke arhitekture, što je, uz proučavanje prirode i Froebelove darove, pridonijelo razvoju njegova specifičnog stila. Inače je i Sullivan bio arhitekt organičke arhitekture, kao što će kasnije postati i Wright. Ubrzo je postao nezamjenjiv Sullivanu; čak je jedini od svih pomoćnika u tvrtki imao vlastiti ured. Jednom prilikom je rekao: «Postajem dobra olovka u gospodarevoj ruci kad mu trebam, zbog čega ima više slobode nego ikada.» Wrightu su bile proslijeđivane sve narudžbe nedostojne firme; sve kuće. U razdoblju rada u uredu Louisa Sullivana Wright je upoznao Catherine Tobin, s kojom se oženio 1888. godine, te su kasnije imali šestero djece. Ubrzo nakon vjenčanja, dizajnirao je za svoju novu obitelj kuću u Oak Parku, predgrađu Chicaga. Za izgradnju kuće posudio je od Sullivana 5000 dolara, uz jedan uvjet; da osim svoje kuće više ne projektira ni jednu izvan ureda, samostalno. Brak sa Catherine Tobin, kćeri bogatog čikaškog biznismena, donio mu je povećanje reputacije u društvu. Iz toga je slijedilo učlanjenje u mnoge društvene, sportske i sve druge vrste okolnih klubova, te time ulazak u društvo Chicaga. Zbog svih tih novih poznanstava, primio je mnogo narudžbi za izgradnju kuća. Projektirao je veliki broj «ilegalnih» kuća u nekoliko sljedećih godina, od kojih su se mnoge nalazile u Oak Parku, u blizini njegove vlastite kuće. On ih je zvao moonlight houses (kuće mjesečine), zato što ih je često projektirao noću, nakon radnog dana u uredu. Neke od tih kuća smatraju se remekdjelima Wrightove arhitekture. Sullivan je 1893. godine saznao za te njegove skrivene projekte, što je rezultiralo otkazom. Louis Sullivan je jedini arhitekt za kojeg je Wright priznao da je utjecao na njega. Zvao ga je lieber meister (voljeni gospodar). Nakon odlaska iz Sullivanovog ureda, Wright otvara vlastiti ured u svojoj kući u Oak Parku. Tijekom života u Oak Parku, od 1889. do 1909. godine, razvio je svoj prvi prepoznatljivi stil – prerijski stil.

Sjedište tvrtke