Friedensreich Hundertwasser, rođen je u Beču 15.12.1928. godine kao Friedrich Stowasser, a već za života bio je poznati umjetnik u Austriji i izvan nje.

Nije stvorio samo stotine slika i grafika, nego se i strastveno borio za život i življenje u skladu s prirodom i izražavao je tu strast u mnogim manifestima, kampanjama, demonstracijama, maketama i posljednje kroz svoj maštovit, prirodi okrenut i dekorativan dizajn kuća. Slikar je umro 19.02.2000. na brodu „Queen Elisabeth II“ na Pacifiku. Pokopan je na svom zemljištu na Novom Zelandu, u „Vrtu sretne smrti“. Prema vlastitoj želji pokopan je bez lijesa, prekriven samo plaštom, 60 cm ispod površine. Na njegovom grobu zasađeno je stablo kao simbol produžetka života i nakon smrti.

Josef Krawina rođen je 20.10.1928. godine u Radstadtu/Salzburg. Nakon završetka školovanja u Salzburgu odlučio je studirati arhitekturu na Tehničkom Fakultetu u Beču. 1959. godine osnovao je vlastiti arhitektonski projektni ured. Dobio je mnogo različitih priznanja i nagrada za svoj rad koji uključuje prezentacije, razgovore, izložbe, studije i članke za novine i časopise, kao i kritičke osvrte vezane uz umjetnosti i arhitekturu, projekte zgrada i eksperimentalnih zgrada te stručne izvještaje. Od 1983. do 1996. godine arhitekt Krawina živio je u Berlinu gdje je podučavao na Katedri za arhitekturu na Tehničkom fakultetu u Berlinu.

Sveučilišni profesor J. Krawina i, u umjetničkom smislu eksentrični, Friedensreich Hundertwasser autori su neobičnog projekta koji već godinama zaokuplja pažnju, kako profesionalaca iz srodnih struka, tako i svih koji obilaze i razgledavaju njihove uratke. Već i ove kratke biografije daju naslutiti da nisu bili obični ljudi i da su im ideje prelazile standardne postavke. Evidentno vezani uz prirodu, njene linije i raskoš kolorita kao i uz svoje kreativne profesije, izrasli su u tandem s nevjerojatnim rezultatima.

Sve je započelo stambenom kućom u Beču.....
Već iz daljine lako je uočiti je, ali tek blizina uvodi u jedan sasvim novi svijet poimanja arhitekture i stanovanja.
Hundertwasser-Krawina kuća sagrađena je od cigle. Vidljivi djelovi zida sagrađeni su od reciklirane cigle s carskim amblemom, preuzete iz raznih uništenih kuća. Za izradu mozaika upotrebljene su krhotine keramičkih pločica, a na podu terase od cafeterije mogu se čak vidjeti i dijelovi kamenja nadgrobnih spomenika.
Užitak je popiti kavu na ovoj terasi i prepustiti se razgledavanju.
Svaki od 52 stana Hundertwasser-Krawina kuće, kao što se vidi izvana, istaknut je različitom bojom od ostalih. Pored toga pojedinačni stambeni prostori su označeni tamnim linijama i mozaičkim trakama. Zanimljiv je podatak da fasada nije bila bojana, nego je umjesto toga žbuka pripremana i bojana ručno kako bi boja ostala što trajnija.
Krovna terasa prekrivena je raslinjem jer...
„Priroda treba slobodno rasti, svugdje gdje padaju snijeg i kiša, i gdje je po zimi sve bijelo po ljeti treba biti zeleno. Sve što se nalazi ispod vedrog neba pripada prirodi. Ulice i krovovi trebaju biti pošumljeni. U gradovima bi trebali ponovo udisati šumski zrak. Odnos ljudi prema stablima trebao bi zadobiti religijske razmjere. Tada bi konačno razumjeli rečenicu: ravna linija je bezbožna.“
Ovu teoriju Hundertwasser je stavio u praksu zasađujući višeslojni krov kuće svim vrstama biljaka tako da krovne terase djeluju poput vrtova, što bi trebalo omogućiti ljudima da ponovo dođu u kontakt s prirodom. Većina je tih terasa  privatna, tri od njih otvorene su za sve stanare, a neke su nepristupačne, tako da priroda može neometano ići svojim putem.

Tri vrlo posebna stanara



Drveće ne raste samo s krova, nego također i iz prozora, i to su tzv. „Tri stanara“. Rastu iz kuće i „plaćaju“ stanarinu kroz svoje pozitivne karakteristike, čiste zrak, smanjuju buku, daju hlad, ali pretežno prekrivaju fasadu zelenilom.
Stupovi, čunjevi, kipovi i kule s lukovičastim kupolama (prema ruskom modelu) priskrbljuju dodatnu dekoraciju kući. Različiti čunjevi napravljeni su od keramike i namjerno smješteni prema „Kegelgasse“ (Ulica čunjeva), dok kameni lavovi gledaju prema „Löwengasse“ (Ulica lavova).
I drugi različiti, razigrani keramički stupovi daju veseli ugođaj i osjećaj udobnosti. Mnogi od njih i nemaju drugu namjenu, kao niti strukturalnu ulogu.
Pozlaćene lukovičaste kupole prije su bile samo privilegija bogatih. Uz Hundertwassera i to se promijenilo. Hundertwasser-Krawina kuća okrunjena je s dvije kraljevske lukovičaste kupole koje, kako je slikar mislio, mogu uzdignuti svoje stanare na status kralja. Iza sivih dijelova fasade nalaze se zajedničke prostorije koji su otvorene za sve stanare (stubišta, dječja soba za igranje, staklenik). Sivi svod  koji povezuje dva glavna dijela kuće i istovremeno tvori ulazni slavoluk je, iznutra, opremljen kao dječja soba za igranje. Krivina luka također se upotrijebila i sa unutarnje strane i  djeca je koriste kao tobogan. Tu su i ugrađeni prozori, sa kojih djeca mogu gledati posjetitelje bez da se njih vidi - što kod klinaca izaziva neobično veselje.
Izvana su na sivu fasadu umetnuti mozaici sa ogledalima koji reflektiraju svjetlost sunca i mjeseca. Ovakav način uređenja može se također vidjeti i na fasadi stubišta na Löwengasse i Kegelgasse.

Unutrašnjost kuće



„...ravna linija je bezbožna. Ravna linija je jedina nekreativna linija. Jedina linija koja se ne prilagođava živim bićima koja su napravljena na Božju sliku i priliku.
Hundertwasser je smatrao da su ravne linije, nacrtane ravnalom, nekreativne i opasne i mogu čak učiniti ljude bolesnima, jer se one ne javljaju u prirodi. To je razlog zašto su mnoge linije, zidovi i površine na i u Hundertwasser-Krawina kući prirodne i organske. Ali nije istina da nema ravnih podova i zidova u toj kući. Podovi u hodnicima mogu biti neravni, neravne su i površine zidova koje su stanari kasnije prebojali valovitim uzorkom, te stoga daju namreškani efekt koji se reflektira na neravnim podovima, ali sami katovi mogu biti normalno namješteni, jer imaju ravne zidove i podove, samo su rubovi i kutevi zaokruženi.   
Pločice u kupaonicama i wc-ima na različitim katovima stavljene su na karakterističan i naravno nepravilan način, majstorima je prilikom izvođenja bilo dopušteno da izraze svoju vlastitu kreativnost.     
Oni su također napravili i šarene mozaike i pruge od keramičkih pločica koje se protežu duž čitave kuće i po garaži.
Katovi se isto tako razlikuju jedan od drugoga raznim malim detaljima.





Kvake na vratima i oprema različiti su na svakom katu; u hodnicima se ne može vidjeti dvije iste lampe. Slikar je upotrebljavao predmete široke potrošnje na vrlo osebujan način.
Na samom početku realizacije projekta, ekološki osviješten slikar želio je uklopiti humusne wc-e i organski uzgojeno povrće, ali te se ideje nisu mogle provesti.
I tako, iako Hundertwasser više nije s nama svoje je ime svakako upisao u svjetovnu povijest a imam osjećaj i da je usađen među zidove i vjerojatno znatiželjno osluškuje dojmove posjetitelja iz krošnje jednog od triju stanara...