Index članka
Arhitektura Maya
Slike
Sve stranice

Iako su veliki urbani centri Maya, nagrđivani isprepletenim korjenjem raznolikog i vrlo gustog raslinja doprijeli do nas prodiranjem preko tropske šume, njihov urbanizam i arhitektura još su davnih dana budili interes. Ta tajanstvena naselja i urbani centri imaju 300 do 400 godina razvoja i veličanstvenosti iza sebe i gotovo deset stoljeća dubokog mira za vrijeme kojeg je ekspanzivna i bučna šuma prekrila njihovu veličanstvenost, smanjila njihovu postojanost, progutala njihovu raskoš i prikrila njihovu povijest. Istovremeno, klimatske okolonosti sa svojim žestokim kišama i ekstremnim temperaturama pridonjela su ruiniranju građevina sagrađenih da budu dom ljudima i bogovima.

Učestale pljačke od epohe Maya do naših dana također su imale za posljedicu razaranje hramova i grobova, mjesta svakodnevnog života i rituala. Međutim uza sve to arhitektura nastavlja biti svjedočanstvo veličine jedne civilizacije stvaralaca, izumitelja i konstruktora. Uprkos promjenama i specifičnostima koje smo proučavali u različitim urbanim centrima, koliko na građevinama tako i putem ikonografije, postoji jedna jedinstvenost i serija glavnih karakteristika koje nam dopuštaju govoriti o „arhitekturi Maya“. Očito je da postoji jedno jedinstvo u sistemu gradnje koji se mijenja prema funkciji lokalnih veza i vremenskom razvoju.



Većina arhitekture Maya nalazi se u velikim centrima na sjeveru Peténa poput El Miradora i Nakbéa, i kasnije se proteže na Uaxatún i Tikal, ali postoji i beskonačno mnogo mjesta u čitavoj regiji. Istraživanja Oskara Quintana i Wolfganaga Wurstera na naseljima sjeveroistočno od Peténa omogućila su proučavanje tipologije arhitekture 64 naselja koja se protežu na teritoriju većem od 10 000 km². Paralelno, napredovala je analiza sistema gradnje i tehničke izrade. Unutar specifičnih elemenata te arhitekture pronalazimo velike, u pravilnim razmacima razmještene, temeljne zidove, piramide koje prkose uzlaznoj gravitaciji prema oblacima kako bi bile bliže bogovima i što udaljenije od ljudi, hramove sa svojim unutrašnjim prostorima sačuvanim zahvaljujući iskrivljenim svodovima ukrašenim veličanstvenim izbočinama, mjesta rituala gdje su se održavale igre s loptom, trgovine, polivalentne stambene zone (stanovanje, službena primanja, politička okupljanja). Istovremeno, na početku združivanja diferenciranih urbanih jedinica te građevine su ucrtane u urbano planiranje čiji se nacrt organizira oko osnovne cjeline s grupama zgrada koja se ponavljaju. Suvremene studije upravo pridonose istovremenom razjašnjavanju raznih stajališta kao i uloge dekorativnih umjetnosti u arhitektonskom dijelu u cjelini i njegov odnos sa simboličnim i ikonografskim sustavima. Četiri su središnje točke interesa: tehnologija izrade, tipologija oblika, jasna estetika i odgonetavanje sistema simbola. Te promjene su istovremeno analizirane i tijekom razvoja svjetovne vlasti i u istaknutoj teritorijalnosti. Kao i u svim društvenim sistemima, i kod Maya arhitektura također predstavlja jedan prostor sakralizacije i ritualizacije baš kao što je i sadržaj znak logike moći. Civilizacija Maja je poznavala arhitekturalni akustični dizajn, bez upotrebe nama znane tehnologije. Istraživanja su pokazala da su njihova kultura, nauka, intelektualna dostignuća i mentalne sposobnosti bile, u pojedinim segmentima, daleko ispred naše.
I za kraj; briljantna astronomska znanja Maja su kulminirala u praćenju kretanja Sunčevog sistema u našoj Galaksiji i kompletiranju ciklusa od 26 000 godina koji nastupa 2012. godine...
Magija Maja je sačuvana.