Jersey Devils arhitektonska je tvrtka triju partnera (Steve Badanes, Jim Adamson, John Ringel), koji funkcioniraju kao dizajnerski i graditeljski tim. Od 1970-ih selili su se po Americi poput nomada projektirajući nevjerojatan spektar praktičnih kuća.

Sreli su se kao studenti na fakultetu Princeton u kasnim 60-im godinama prošlog stoljeća, a spojio ih je zajednički interes u kombiniranju umijeća, tehnologije i zelenila. Izuzetno su doprinjeli revoluciji profesionalne prakse u arhitekturi. U nizu apsurdnih pravila koje je donio američki institut arhitekata 1909., prestalo je biti legalno da arhitekti funkcioniraju i kao izvođači svojih graditeljskih projekata; ali, kao rezultat uvjeravajućih postignuća i izvrsnog dizajna i graditeljskih ostvarenja tvrtki poput „Jersey Devil“, zakon je ukinut, pa sada velik broj arhitekata projektira i ujedno građevinski izvodi svoje projekte. Čudno ime Jersey Devils - arhitektonsko partnerstvo, posuđeno je iz lokalnog folklora regije Forked River u New Jerseyu gdje je, po legendi, jedna žena u 18. stoljeću rodila vraga čija kletva progoni regiju. Žensko dijete, koje je umrlo mlado, po legendi je imalo papke, rogove i poremećeno ponašanje. Nakon njezine smrti, navodno je viđana u šumi i bivala bi okrivljivena za sve neuobičajene događaje.  Tijekom izgradnje kuće Snail koju je projektirala mlada trojka, susjedi su često komentirali tu nekonvencionalnu strukturu kao nešto što je možda dizajnirao Yersejski vrag. Arhitektima se to svidjelo a i trebalo im je ime i tako je rođen njihov «vražji» identitet. Taj nedisciplinirani tim funkcionira kao „udarna ekipa“ zelene arhitekture, često kampirajući na lokaciji kako bi se pobliže upoznali sa njezinim obilježjima. Potom razvijaju svoje ideje i određuju izbore tehnologije izgradnje po osjećaju cjelokupnog konteksta koji su stekli boraveći u prirodi. Kao odani advokati solarne energije i okolišnog dizajna, tim vidi svoje građevine kao produžetke lokalnih karakteristika prirode i tako stvara objekte biomorfnih karakteristika  prilagođene određenoj situaciji. „Na solarnu energiju gledam kao na put ka potpunom spajanju sa lokacijom“ objašnjava John Ringel. „Dizajner mora biti u dodiru sa lokacijom...može čak i ignorirati gravitaciju.“ Tako je sve što Jersey Devils radi sa lokacijom u arhitektonskom smislu, namijenjeno izričaju okolišnih standarda i stvarano je u funkciji neke vrste eko-biografije tog mjesta.

Pristup Jersey Devilsa pruža zanimljiv paradoks u današnjoj sve jače prodirućoj high tech dizajn opsesiji.
Suprotno sve većem uranjanju arhitektonske profesije u virtualnu realnost kompjutera, oni preferiraju low tech stvarnost zemljom sakrivenog staništa i pretvaranja sunčevog svijetla u energiju. Njihov naizgled opušten, agrarni stav prema okolišu zapravo može zavarati. Rad Jersey Devilsa je također na granici održive tehnologije i korištenja  napredne kompjutorske opreme. Za primjer, u njihovoj neobično  (4000m²)  velikoj kući Hoagie izvan Washingtona, kompjuterizirani mehanizam Roto-Lid koordiniran je sa prozorom na krovu kako bi pružao dostatno grijanje, hlađenje i svjetlost tijekom godine. Iz perspektive integracije sa kontekstom i uključivanjem regionalnog terena i vegetacije, Badanes, Adamson i Ringel dijele mnogo ideja zajedno sa Ambaszom ii Peichlom. Razlike leže u spontanim, besteorijskim i antiformalističkim stajalištima prema građenju s prirodom. Njihove funkcionalne i estetske odluke, djelomično razvijene kroz konvencionalnu graditeljsku dokumentaciju, uvijek su otvorene spontanim promjenama i bazirane su na evolucijskom nizu otkrića. U njihovoj poznatoj kući Hill iz 1979., pokraj San Francisca, kombinirali su, kako to oni zovu, „hands-on izradu“ sa izvanrednom osjetljivošću na orijentaciju lokacije.

Građevina je urezana u vrh brda kako bi stvorila niski profil u svom prirodnom kontekstu, zaštićena od čestih pacifičkih oluja, ali i dalje puštajući svjetlo da prodire u masimalnoj količini.. Kao rezultat  glinenog pokrova, unutarnji prostori održavaju se na relativno stabilnoj temperaturi, dok pumpa na vjetar i gravitacijski sistem u kuću dovode vodu. Za kuću u Keysu u Islamoradi, Florida, inkorporirali su vizualno lošu (ali otpornu na uragane) betonsku strukturu sa dodatkom, orijentiranim oko trokatnog  stubišnog tornja. Grijanje i hlađenje pasivni su zbog solarnog, radijantnog krova, rubna ventilacija osigurava  dostatan protok zraka, a armatura oko građevine pruža zvučnu ali i vizualnu zaštitu od pogleda sa obližnje autoceste. Druge osobine osjetljive na okoliš uključuju rekreacijski prostor građen od reciklirane plastike, termalnu masu betona za izolaciju, i staru prikolicu, koja je transformirana u energijski štedljive gostinjske odaje. Izbjegavajući kategorizaciju i dizajnersku teoriju koju smatraju pretencioznom i lošom za kreativnost, tim Jersey Devils bavi se zanimljivom opcijom u modernoj zelenoj arhitekturi. Njihov rad može se smjestiti negdje između osebujnog ruralizma i visoko sofisticirane eko tehnologije. Orkestracija oblika i veličina u građevinama Jersey Devilsa jasno je potkopana osnovama napredne arhitektonske naobrazbe; ali njihova senzibilnost i izbor oblika kao i prostorna organizacija  više govore o animiranju pastoralnog stila života nego proslavljanju rituala usredotočenih na zemlju. Za razliku od kozmoloških implikacija dizajnera kao što su Frederick Kiesler, Emilio Ambasz i Peter Noever, arhitektura Jersey Devilsa čini se više analogna terenski-svjesnom liku drevnih keltskih i neolitičkih staništa, ali filtrirana kroz utjecaje Franka Lloyda Wrighta, Art Nouveau i Pokret Arts & Crafts.