Svaka se kuća odnosno zgrada na svojoj gornjoj strani normalno završava odgovarajućom vrstom krova. Krov je vrlo važan sastavni dio zgrade jer je štiti od vanjskih utjecaja, a njegov izgled utječe na izgled cijele zgrade, pa je uz praktičnu svrhu važno i njegovo estetsko značenje.

Praktična svrha krovova
U našim klimatskim prilikama krov treba štititi zgradu od oborina (kiše, snijega, tuče), vjetra, hladnoće, vrućine i vatre. Krov može kuću zaštititi od oborina ako mu se površina izradi tako da ne propušta kišnicu, nego da ju odvodi izvan zgrade. To znači da nepropusnu površinu krova treba izraditi u nagibima, kako bi kišnica brzo otjecala izvan vanjskih zidova zgrade, odnosno u žljebove i kroz odvodne cijevi u kanalizaciju. Ako se želi spriječiti nagomilavanje snijega moraju krovne površine bti toliko strme da se na njima ne mogu zadržavati veće snježne naslage ili moraju imati snjegobrane.
Krov mora biti prekriven materijalom koji odolijeva udarcima tuče, a konstrukcija mu mora biti čvrsta, da odolijeva tlaku i udarcima vjetra. Zaštita od hladnoće i vrućine povjerava se uglavnom stropovima ispod samih krovova. Zaštita od vatre ostvaruje se pokrivanjem krovnih površina vatrootpornim materijalima i odmicanjem zapaljivih elemenata od izvora vatre.

Izgled krovova
Krovovi s drvenim konstrukcijama najčešće su vidljivi dijelovi zgrada, pa zajedno s vanjskim zidnim plohama odlučuju o izgledu i estetskom dojmu pojedine kuće i o njezinom skladu s okolinom.

Tradicionalni i suvremeni krovovi
Na manjim stambenim i sličnim zgradama još se uvijek dosta rade tradicionalni krovovi. Najviše se rade u onim zonama šireg gradskog područja u kojima već postoje zgrade s takvim krovovima, pa se postiže poželjan sklad starijih i novijih zgrada. Neumjesno bi bilo raditi tradcionalne krovove na novim većim i značajnijim zgradama, osobito višekatnicama.
U modernoj se arhitekturi ipak rade krovovi s drvenim konstruktivnim elementima ali ne izrađenim tradicionalnim tesarskim obradama, nego postatičkim računima, po kojima se drveni elementi manjih presjeka potpuno iskorišćuju u rešetkastim, okvirnim i lučnim nosiocima. Takvi se nosioci primjenjuju ne samo na krovove manjih raspona, nego i na krovove dvorana i hala velikih raspona.

KROVIŠTA I POKROVI
Onaj dio zgrade kojise naziva krov, građevinski stručnjaci dijele na dva glavna djela. Prvi je nosivi dio, koji se naziva krovna konstrukcija ili krovište. Taj je dio, obično vidljiv samo na tavanu, krovni pokrov ili samo pokrov, a to je vanjska, odnosno gornja obloga krovišta, vidljiva izvana, odnosno odozgo, a kod pojedinih vrsta iz tavana. Drvena su krovišta razmjerno vrlo laka, lako se izrađuju, podižu i sastavljaju, a jeftinija su od suvremenih masivnih krovišta. Za drvena krovišta prikladne su sve vrste tradicionalnih pokrova, a i suvremeni pokrov od limova, te ravnih i valovitih ploča. Mi ćemo se ovdje zadržati na pokrovima.

Pokrovi
Prema vrsti i važnosti neke zgrade odabire se vrsta pokrova, a prema vrsti pokrova odnosno prema potrebnom nagibu krovnih površina projektira se krovna konstrukcija.

Glavne vrste krovova
Prema vrsti i veličini pojedine zgrade, njezinom tlocrtnom obluku i položaju, a s obzirom na praktične potrebe i estetske zahtjeve, izrađuju se različite vrste krovova, odnosno njihovih krovišta. Razlike se očituju najviše po jednostavnijim ili kompliciranijim tlocrtnim konturama zgrada, koje uvjetuju broj krovnih streha i raščlanjenost krovova. Neke se opet vrste krovišta rade iz posebnih oblika, kao varijante nekih osnovnih oblika.
S obzirom na spomenute karakteristeke oblagat će se krovne konstrukcije (krovišta) različitih krovova svrstanih ovim redom;

• jednostrešni krovovi,
• dvostrešni krovovi,
• višestrešni krovovi,
• složeni ili raščlanjeni krovovi,
• šatorasti i križni krovovi,
• tornjevi i kupole,
• lomljeni i mansardni krovovi,
• nazupčani ili šed-krovovi,
• bazilikalni krovovi,
• zaobljeni krovovi.

Prozračivanje i odzračivanje
U pravilu bi trebalo kod svake konstrukcije, neovisno o nagibu krova, osigurati dovod zraka ispod pokrova, ovisno o načinu izvedbe krovnog prostora. To je moguće preko otvora na strehi krova i na sljemenjacima. Prema suvremenoj građevinskoj tehnici, na svim stranama strehe treba predvidjeti prorez za zrak. Protok zraka u međuprostorma koji je nužan za funkcioniranje krova, uzrokovan je s jedne strane različitim tlakom zbog vjetra, a s druge strane termičkim uzgonom. Svrha prozračivanja je ukloniti vlagu koja se javlja zavisno od načina korištenja potkrovlja, kao i izbjeći toplinske napone u nosivoj konstrukciji. Dimenzioniranje provjetravanja krovnog prostora ovisno je o lokalnim i građevinskim uvjetima, prodoru vlage, količini padalina, klimi, položaju smjera vjetra, krovnoj konstrukciji itd. Otvori za dovod zraka na strehi, odnosno otvori za odvod zraka u području sljemenjaka određuju se sukladno dužini greda i nagibu krova.
Krovni nagibi mogu biti od 2°-80°, ovisno o vrsti pokrova. Za krovne pokrove koristi se crijep, šindra, drvene daščice (preteća šindre), kamen škriljevac, aluminijski ili pocinčani lim, olovni i bakreni lim, imitacija crijepa od lima, ravne i valovite salonitne ploče, polikarbonatne ploče i bitumenske ploče (Onduline).

Crijep
Crijep je osnovnim oblikom ravan ili užljebljen a može biti slagan:

• jednostavno
• gusto
• dvostruko
• povijeno
  

Crijep može biti izrađen od gline ili azbestnog cementa. Kod glinenih crijepova razlikujemo:

• biber
• crijep
• kontinental
• kontinental plus
• mediteran
• polumediteran (nastao kao nasljednik tradicionalne kupe i kupe kanalice)

Pokrovi od crijepa dokazali su svoju vrijednost kroz stotine godina uporabe. Postojani su , prozračni, otporni na atmosferske utjecaje, na vatru, kiseline i mikroorganizme, a i lijepi su izgledom i bojom. Crijep je svakako alternativa koja će u dugotrajnoj eksploataciji zadovoljiti kako funkcionalno tako i estetski. Osim toga važno je i napomenuti ekološke osobine glinenog crijepa. Prirodnije ne može biti.
Kanalica spada u grupu teških, ali veoma kvalitetnih i dugotrajnih krovnih pokrivača. Njome se pokrivaju drvene i armirano betonske krovne konstrukcije s nagibom od 18°-22°. Pokrov kanalicom ima prednost u burnim vjetrovitim krajevima u kojima se svojom masom i oblikom opire razaranju.

Šindra
Za razliku od klasičnog crijepa šindra potječe iz krajeva bogatih drvom. Razlikujemo organsku šindru i šindru od staklenih vlakana. Šindra u originalnoj verziji danas gotovo i ne postoji. Nekadašnje drvene dašćice danas su vlakna sa vatrootpornim, hidro i termo izolacijskim premazima. Specifično za šindru je jednostavnost polaganja kao i manja težina te velika mogućnost primjene i široki raspon boja. Šindrom se mogu pokriti gotovo svi zamislivi oblici krova kao i zadovoljiti gotovo svi nagibi a posebno izuzetno mali (već od 10°). U podnebljima sa velikim temperaturnim razlikama (kontinentalni dio Hrvatske) šindra od staklenih vlakana pokazala se boljom od šindre sa organskim vlaknima.
Pravilna i kvalitetna postava šindre iziskuje prije svega pravilno i kvalitetno izvedenu krovnu konstrukciju, na koju se postavlja podloga (OSB ploča). Na OSB ploče se postavlja bitumenski papir i nakraju šindra kao završni element. Bitumenski papir stavlja se kod organskih šindri, dok se bitumenska membrana stavlja kod šindre sa staklenim vlaknima, a primjenjuje se u slučajevima nagiba manjeg od 16%. U protivnom se ne treba stavljati. Također moramo istaknuti važnost ventilacije krovišta. Važno je napomenuti da postavu šindre, kako bi vaš krov bio siguran, moraju izvoditi stručni izvođači. Za dobar estetski izgled krova postoji posebno izrađen sljemenjak (33x30cm). Sma-njuje vrijeme postavljanja i troškove, eliminira problem otpada i poboljšava estetski izgled krova. Proizvodi se u bojama ekvivalentnoj tipu šindre

Polikarbonatne ploče
Polikarbonatne ploče zahvaljujući savitljivosti i gibljivosti zadovoljavaju sve zahtjeve stvarala-štva kao i posebne konstrukcijske i estetske zahtjeve koji omogućavaju dobivanje izvornih i najnovijih rješenja u arhitektonskom smislu.
Osnovne karakteristike polikarbonatnih ploča su prozirnost i otpornost na udarac, vatro-otpornost, termička izolacija, lepeza boja i druge mogućnosti dodatnih i posebnih obrada. Koriste se posebno za pokrove i prozore sljedećih objekata:

• industrijskih hala
• sportskih igrališta, stadiona, plivališta
• sportskih dvorana
• staklenika
• društvenih zgrada, škola
• trgovačkih centara
• odmorišta na cesti
• staklenih krovova, kupola, tunela, piramida
• staklenih krovova i nadsvjetala hangara i gartaža
• verande i nadstrešice
• spušteni stropovi
• pregradni zidovi i stijenke
• štandovi na sajmu i dr

Bitumenske ploče
Bitumenske ploče primjenjuju se u industriji, kućama, zgradama, poljoprivrednim natkrivenim objektima i na raznim drugim područjima. Lako se polažu na bilo kakvu strukturu i zahtjevaju jednostavnu podlogu za učvršćivanje. Bitumenske ploče najjeftiniji su oblik pokrova a znatno samnjuju troškove prijevoza i podizanja. Ne zadržavaju valgu i potpuno su neosjetljive na utjecaj mraza. Ploče, prijanjaju čak i na nepravilnu podlogu, a režu se običnom pilom za drvo. Ploče može postaviti jedan najobičniji nekvalificirani radnik a od pomagala su mu potrebni čekić i pila, dok se pocinčani čavli i podložne pločice isporučuju zajedno sa pločama. Potrebno je predvidjeti dobru cirkulaciju zraka s unutarnje strane krova da bi se izbjeglo eventualno nastajanje kondenzacije.