Snijeg je prekrio sve vrtove, dvorišta i zelene površine. Nije potrebno ni uklanjati otpalo lišće. Vrtlari se mogu odmoriti i raditi u staklenicima. Iskoristite vrijeme za upoznavanje našeg zimzelena, domaćeg i uvoznog. Kako se približava vrijeme blagdana i kupovanja božićnih drvaca, pripazite da vaše drvo dolazi iz obnovljivog izvora i svakako izbjegavajte nepotrebnu sječu.

Ariš

Ariš je biljni rod iz porodice borova. Neke vrste zimi gube lišće. Na razmjerno tankim granama, odnosno prošlogodišnjim ograncima, razvijaju se kratki ogranci sa čupercima nježnih igličastih listova, dok na mladim, ovogodišnjim ograncima rastu igličasti listovi pojedinačno, direktno na grančicama.
Ariš je jednodoman, tj. jednospolni cvjetovi obaju spolova razvijaju se na istoj biljci. On je srednjooeuropsko drvo, rasze na pjeskovitoilovastim tlima. Uzgaja se u šumama i parkovima nizinskih krajeva. Otporan je prema studeni i mrazu.
Sudetski ariš ima vrijedna tehnička svojstva. Debla su mu vitka, ravna i jedra, s velikom srži. Karpatski ariš raste u visokim planinama. U južnoj Poljskoj proširen je poljski ariš. U Sibiru nekoliko vrsta ariša zaprema goleme površine. Japanski ariš uzgaja se u Europi od 1861. godine. I u nas ima njegovih nasada starih preko 60 godina. Drvo ariša, ariševina, upotrebljava se naročito u brodogradnji.

Borovi
Borovi pripadaju biljnoj porodici iz razreda četinjača, kojoj od našeg crnogoričnog drveća pripadaju bor, smreka, jela, ariš i neke uvezene vrste.
Uski, igličasti listovi razvijaju se kod bora, ariša, paariša i cedra na kratkim ograncima ograničenog rsta, koji rastu na dugim ograncima, dok se listovi smreke, jele, čuge i pačuge razvijaju na ograncima neograničena rasta.
Četine su zimzelenih predstavnika opore, kseromorfne, tj. prilagođene sporom isparavanju vode kojom biljka raspolaže, a žive od 5 do 9 godina, dok su u ariša nježne te u jesen otpadaju. Cvjetovi su jednospolni, najčešće jednodomni. Muški se sastoje od brojnih, na produženoj osi izmjenično poredanih ljuskastih prašničkih listova, koji kod predstavnika naše flore nose na donjoj strani samo dvije peludnice. Takav je cvijet nalik na resu.

U karakterističnim su češerima na produženoj osi spiralno poredane brojne pokrovne ljuske. One nose u pazušcu jednostavne ženske cvjetove sa jednim do dva sjemena zametka na dnu njihove gornje trane. Biljke se oprašuju vjetrom.
Najveći broj vrsta ima rod Pinus (bor). Borovi su otporni prema mrazu i treba im obilno svjetla. Dobro se održavaju i na slabijim, kamenitim, pješčanim i suhim tlima. Obnavljaju se prirodnim i umjetnim putem.
Obični bor (Pinus silvestris), rasprostranjen od sjeverne do južne Europe, drvo je hladnih krajeva. U nas ga ima u šumama unutrašnjih gorskih i planinskih područja. Izraste u drvo vitkog, ravnog i jedrig debla. U dobi od oko 100 godina, stablo mu je oko 25 m visoko i 30 cm debelo.
Crni bor (Pinus nigra) rasprostranjen je u šumama i parkovima južne i srednjeEurope. Postoji više njegovih vrsta, od kojih su u nas najvažnije ilirski, submediteranski, dalmatinski, grčki, krimski, kalabrijski i korzički crni bor. Crni borovi dobro uspijevaju na lošem i suhom kraškom tlu. Oni su prikladni za pošumljavanje degradiranih šumskih terena.

Na takvim terenima obično se podižu borove pretkulture, kojima je svrha da poprave tlo.
Alepski bor (Pinus halepenis) je sredozemno drvo. Raste u šumama i parkovima duž našeg čitavog sredozemnog područja. Uspijeva na oskudnom vapnenačkom tlu, koje dobro popravlja. Njime se pošumljuju kraški tereni u području sredozemne i polusredozemne klime. U nas jeautohton u Dalmaciji.
Po uzgojinim svojstvima sličan mu je brucijski bor (Pinus bruttia) koji potječe iz južnog i istočnog Sredozemlja. U nas se čseto kultivira u šumskim i parkovnim nasadima.
Pinija (Pinus pinea) izrazito je sredozemno drvo. Najbolje raste na primorskom pijesku. Samonikla je u nas samo u istočnom dijelu Mljeta. Proširena je u kulturama i parkovima. Po svojoj kišobranskoj krošnji i krupnim češerima djeluje ukrasno. Sjemenke (pinjoli) su jestive.
Primorski bor (Pinus maritima) raste u zapadnom Sredozemlju. Potrebno mu je silikatno tlo ili primorski pijesak. Kultivira se u šumskim i parkovnim nasadima duž čitavog našeg toplijeg primorja. Na Rabu postoji oveća njegova kultura. U mladosti raste brzo. Podesan je za smolarenje, radi čega je znatno proširen u južnoj Francuskoj.
Munjika, balkanskoapeninski endem raste kao visoko drvo u planinama iznad 1.000 m visine na vapnenačkom tlu. Planinski bor samonikao je na visokim planinama srednje i južne Europe. Njegova odlikabor krivulju nas tvori gornju granicu šume. Pripada u zaštićeno bilje. U našim šumskim i parkovnim nasadima kultiviraju se i kanadski bor, žuti bor, Jeffreyev bor, smolasti bor i kanarski bor.

Cedar
Cedar se ubraja u zimzelena drveta iz porodice borova s tvrdim i bodjikavim, četverobridnim iglicama, koje su na kratkim ograncima stabla skupljene u čuperke, a na dugima stoje pojedinačno.
Libanonski cedar s debelim horizontalnim granama raste samoniklo u području Torosa i Libanona, atlanski cedar s tankim kosim granama u području dorja Atlas, a himalajski cedar sa svinutim vrhovima na granama na sjeverozapdnoj Himalaji, u Afganistanu i Beludžistanu.

Cedar ima jedro trajno drvo, koje se upotrebljava u stolarstvu i tokarstvu. U trgovinu dolaze razne vrste cedrovine: libanonska (prava), atlanska, himalajska, floridska, zapadnoindijska, istočnoafrička, kanadska, kalifornijska, američka i jpanska.
Cedrovi su od velikog značenja u šumarstvu i arborikulturi Sredozemlja. U toplijim krajevima našeg primorja uzgajaju se u šumskim kulturama, parkovima i drvoredima.

Božikovina
Božikovina je zimzeleni grm ili drvo iz porodice božikovine s bijelim cvjetovima i duguljastim kožastim listovima. Raste u gorskim bukovim šumama ili se uzgaja u parkovima. Često se može naći u božićnim aranžmanima i vijencima, kao obilježje Božićnog blagdana, no imajte na umu da je ova biljka zaštićena.

Čuga
Čuga pripada rodu drveća iz porodice borova. Iglice stoje u plosnatim dvoredima. Češeri vise, maleni su, a ljuske su im na rubovima odebljale.
Ima oko 14 vrsta čuga. Rastu u Sjevernoj Americi i istočnoj Aziji. Najpoznatija je kanadska čuga.