288 godina duga tradicija nekog poduzeća zasigurno mora biti nešto posebno, jer danas, u vremenima kada  se tvrtke osnivaju i propadaju unutar jedne godine, ako u išta možemo vjerovati, onda je to takav dug opstanak na tržištu.

Slijedom toga, ali i ekskluzivne aure koja obavija bečku manufakturu, sretna sam da vam mogu predstaviti jedan svjetski centar ručne proizvodnje “bijelog zlata”.
Fini obrt, smješten je kako i dolikuje, u staroj građevini, na nekadašnjem “šumskom” rubu Beča, danas u širem centru.

U baroknoj palači “Augarten”, koju je davne 1705. godine izgradio car Josef I kao carsku lovačku rezidenciju, vrijeme kao da je stalo. Tome uvelike pridonosi prilazni perivoj, ostaci šume iza dograđenog dijela, kao i bijela prašina koja prodire u sve segmente ovog povijesnog zdanja. Tome pridonosi i barokna glazba koja dopire iz zvučnika, kao i nevjerojatna tišina koja obavija cijelu zgradu u kojoj rade mnogi uposlenici. Čudesan mir ova kuća duguje činjenici da nema strojeva, ili ih je vrlo malo, a i na njima se radi ručno. Sve što se ovdje proizvede ručne je izrade. Proces proizvodnje, od osnovnih formi koje se arhiviraju, gipsanih odljeva koji se izrađuju prema formama i porculanske mase koja se u te odljeve polaže, pa peče, dorađuje i sastavlja, pa ponovo peče, dorađuje, satima ručno oslikava, i na kraju glazira i polira,  jednostavno ne sadrži gotovo nikakve zvukove. Nije to potpuna tišina, ali opet obavija prostor i  jasno daje naslutiti umjetničko djelovanje.

Ovdje je smještena Bečka manufaktura porculana - Wiener Porzellanmanufaktur - osnovana 1718. godine, samo osam godina nakon što je Johann Friedrich Bottger otkrio način izrade “bijelog zlata”.  Od tada pa do današnjih dana ovo je jedna od najpoznatijih svjetskih manufaktura porculana, poznata kao mjesto u koje se dolazi potražiti unikatnu porculansku umjetnost i elegantne ukrase za dom.

Porculansku, strogo čuvanu, tajnu recepturu proizvodnje, u Beč je, dosta pustolovnim načinom, donio Claudius Innocentius du Paquier. Dobivši od cara Karla IV poseban privilegij (danas bismo rekli ekskluzivno pravo) proizvodnje porculana, oformio je manufakturu i Beč je tako, iza Meissena, postao drugi europski proizvođač porculanskih proizvoda. Manufaktura je prvotno bila smještena u uličici koja i danas nosi ime Porzellangasse.
1744. godine manufaktura prelazi u carsko vlasništvo Marije Terezije. Od tog doba svaki proizvedeni komad  nosi pečat originalnosti koji se stavlja prije završne glazure čime se onemogućuje krivotvorenje. Pečat predstavlja stilizirani grb austrijskog plemstva.
Doba marije Terezije obilježio je svježi krivuljasti rokoko stil koji se zrcali i na porculanskim proizvodima Wiener Porzellanmanufaktur-e. Razigrane motive crtali su i slikali poznati slikari tog doba, a među njima i Antoine Watteau, čiji se motivi mogu pronaći na unikatnim porculanskim komadima iz tog vremena.



Dug je i zahtjevan put od sirovine do unikata, predug da bi ga se ovdje detaljno opisivalo, ali već i par činjenica dovoljno je da fascinira poklonike ovog ručnog rada.

Masa za porculan izrađuje se od više sirovina i glavna tajna je u omjerima. Masa za kalupe nešto je nježnija od one koja se obrađuje na kolu.  Prvo pečenje vrši se na temperaturi od 930 stupnjeva, kada se postiže određena tvrdoća, ali površina ostaje porozna. Iza toga se vrši prva selekcija jer svi komadi koji ne zadovoljavaju iznimno visoke kriterije kakvoće odlaze u koš za smeće. (Nisam otkrila gdje je koš za smeće jer, no znate već...)
Nakon slijedeće obrade i eventualnog dodavanja drugih djelova proizvod ide na još jedno pečenje i to na 1380 stupnjeva. Nakon toga porculan dobiva iznimnu tvrdoću odnosno postaje otporan na pritisak poput čelika.
Ovisno o vrsti proizvoda i načinima oslikavanja i obrade neki proizvodi prolaze ukupno i do 6 pečenja. U međuprocesu besprijekorno glatke plohe spremne su za ručno oslikavanje.
Svaki proizvod ispod pečata nosi svoju brojčanu oznaku - broj modela, broj dekora i šifru djelatnika. Artikli se potom umaču u glazuru i finalno peku. Zatim se na neke od njih nanosi 24 karatna pozlata, koja svoj puni sjaj dobiva tek nakon poliranja (naravno ručnog) posebnim vrstama pijeska. Nakon svakog završenog procesa, odnosno pojedine faze,  ponovo se vrši selektiranje i samo potpuno besprijekorni komadi nalaze svoj put do izložbenih vitrina. (Opet ne znam gdje su ti koševi - možda prilikom slijedećeg obilaska pronađem bar neki).
Oslikavanje smo promatrali i to je apsolutno minuciozan rad koji iznimno zamara, radi se uz posebno dodatno osvjetljenje i često pod povećalom. Kako svaki proizvod nosi oznaku majstora koji ga je oslikavao, nema muljanja. Točno se zna tko je pogriješio.
Pojedini komadi, kada je riječ o ukrasnim figuricama, imaju i do 70 dijelova. Cijeli proces zahtijeva iznimnu predanost i školovanost kadra. Svi s kojima smo razgovarali vrlo tiho i vrlo sporo pričaju, na prvi pogled je jasno da su strpljivost razvili do neslućenih razmjera. Nakon obilaska znatno mi je jasnija bila cijena jednog petnaestak centimetara dugog, neoslikanog bijelog leoparda, 230 €, dok se pojedine komplicirane i obojane figurice broje u tisućama...
Wiener Porzellanmanufaktur Augarten proizvodi poznati su diljem svijeta, kako zbog tradicionalnosti izrade i vrhunske kvalitete, tako i zbog iznimne umjetničke vrijednosti, te ih odlikuje ne samo uporabna i dekorativna vrijednost već i ulagačka. Mnoge aukcijske kuće proizvode ove manufakture ubrajaju u raritete i cijena im neprekidno raste.
Asortiman sadrži visoko kvalitetne porculanske predmete, ornamentalne artikle, figure, lipizanere, dekorativne ukrase i staklene predmete, kao i cijeli niz poklon artikala.



Sve ih odlikuju čvrstoća, gustoća, čiste linije, iznimni detalji, briljantan sjaj i naravno besprijekorna kvaliteta, pa su omiljeni među kolekcionarima, ali i na rakošnim banketnim stolovima. Servis..., pogađate, može doseći i vrijednost jako dobrog automobila, a i prijeći taj iznos! Neke se serije rade u ograničenim količinama zbog iznimne zahtijevnosti procesa umjetničkog rada ili zato što se proizvode, poput kolekcionarskih poštanskih maraka, vezano uz neki događaj ili obljetnicu.  Tako se naprimjer svake godine (s oznakom) proizvede kolekcija od samo 365 ukrasnih tanjura i oni bivaju razgrabljeni i skriveni u kolekcionarskim krugovima, a njihova vrijednost raste iz dana u dan.



Uz svaki, pa i najmanji kupljeni primjerak, kupac će dobiti certifikat kvalitete koji potvrđuje autentičnost i visoku kvalitetu proizvoda, kratku povijest proizvodnje, upute za čišćenje (većina se može prati u perilici za suđe, ali uz upute), i najvažnije; certifikat garantira pravo da taj isti proizvod možete ponovo kupiti nebrojeno puta u bilo koje doba u budućnosti, te također da ga se može zamijeniti do ugovorenog datuma koji se upisuje prilikom kupnje.
To naime znači da kad razbijete koji predragocjeni tanjur iz servisa (kao da poderete stotinjak €) možete hitno zatražiti dostavu novog, kao i Vaša djeca i djeca Vaše djece. Zanimljivo, zar ne? Još jedan fascinantan podatak je mogućnost individualne narudžbe s naručenim dizajnom, motivima, amblemima, grbovima ili jednostavno monogramom.
Sjajno, fascinatno i jako šik. Kao uostalom gotovo sve u Beču, s izraženim srednjeeuropskim “štihom”. Kad ste u Beču - obavezno posjetiti. Ulaz u prodajno-izložbeni salon je slobodan i ne morate ništa kupiti. Samo morate paziti da nešto ne razbijete. To bi moglo biti puno skuplje od samog izleta.







Što može biti uzbudljivije od kreiranja potpuno novih formi i dizajna? Kad su u Bečkoj manufakturi postavili takvo pitanje kao odgovor pojavio se arhitekt, dizajner i grafičar Josef Hoffman. Složio se s pitanjem i prionuo na posao. Godina je 1923. Doba je bečkog Jugendstila, a naziru se začeci Art Decoa. Stvorena simbioza urodila je plodnom suradnjom koja je unijela novi dah među barokne zidove. Jedan od začetnika, Josef Hoffman, oslobodio je tom prilikom svu svoju kreativnost i stvorio brojne forme i dekore koji su postali nova klasika manufakture.  Servis za kavu “Melone” tako se prodaje i dan danas u istom obliku od 1929. od kada je stvoren i u istoj crno bijeloj i veselijoj koloriranoj varijanti. Drugi kaveni servis “Mythos” stvarno je bio inovativan, naime šalice, vrčići i doze za šećer dobili su nogice. Tim markantnim, originalnim dizajnom Josef Hoffman zauzeo je legendarno mjesto u povijesti Art Deco-a. 1930. uslijedio je čajni servis “Atlantis” kojem je umjetnik, isključivo naglašenom reljefnom formom, čak i bez dekora, podario bezvremensku ljepotu.  Kao vrhunac kreativnog rada Josef Hoffman je, zajedno s drugim poznatim umjetnicima Bečkog obrta onog vremena - poput Michaela Powolnya, Ene Rottenberg i Franza von Zuelowa, 1937. godine na Svjetskoj izložbi u Parizu, osvojio zlatnu medalju.