Metodičan u neprekidnom nizu neprestanih promjena kako motiva tako i tehnika a da o podlogama ne govorimo. Beskrajan u idejama, neiscrpan u pristupu, potpuno nejasan a zatim savršeno razumljiv ili je obratno...?

Teško je laiku poput mene pisati o jednoj, tako zahtjevnoj, temi kao što je slikarstvo, no smisao ove rubrike je da umjetnost prezentiramo onima koji slike biraju prema vlastitom viđenju ljepote i vlastitom nahođenju a ne prema tržišno procijenjenoj vrijednosti i napisima likovnih kritičara. Tako moj zadatak nije donositi sudove ili procjene već jednostavno prezentirati pojedinog umjetnika, prostor u kojem stvara, dio njegove osobnosti i njegova djela, odnosno približiti sve to Vama, našim čitaocima. Da bih to učinila savjesno i bez puno pristranih komentara svaki puta proučim razne radove iz raznih perioda umjetnikovog stvaranja, pročitam brojne predgovore katalozima, brojne kritike i stručna mišljena, porazgovaram s dotičnim umjetnikom, satima slažem dojmove i na kraju ustanovim da sam na početku. Nemoguće je naime ne iskazati, barem donekle vlastiti sud i nemoguće je zaobići komentare brojnih školovanih kritičara i akademskih slikara koji pišu predgovore katalozima svojih kolega. Tako pokušavam izbalansirati ove svoje članke koristeći se malom količinom suhoparnih podataka biografije, citiranjem onog što su stručniji od mene rekli ili napisali o umjetniku, podacima i razmišljanjima koje mi sam umjetnik povjeri tijekom razgovora i naravno vlastitim dojmom. Slike koje Vam prezentiramo također su plod nastojanja da pokažemo što više različitih faza i načina stvaranja iako je, objektivno gledano, i to naš izbor. Svi ovi članci kao i odbrana djela za prezentaciju, idu na autorizaciju samom umjetniku i još niti jedan nije imao primjedbe ili zahtijeve za izmjenom, no ono što Vam želim reći je da je najbolje nakon našeg članka osobno pogledati neku od izložaba ili zaviriti u navedene ateliere, jer možda biste Vi odabrali sasvim druga djela tog istog umjenika ili stvorili potpuno drugačiji dojam. Cijeli ovaj uvodni dio rezultat je spoznaje da je g. Zlatan Vrkljan iznimno svestran umjetnik i dok bi kod mnogih neki njegovi radovi izazvali salve oduševljenja druge bi ostavili potpuno hladnim. Ti potonji bi se opet fascinirali nekim njegovim drugim umjetničkim krugom. Kontroverzan u pravom smislu te riječi, Zlatan, odnosno njegov opus stvaranja, naveo me je na dublje proučavanje njegova stvaralaštva, i na još seriozniji pristup razmišljanja o ovim člancima. Toliko je neuhvatljiva nit koja bi povezala njegova djela da je vrlo zahtjevan posao to prikazati na ovako malom broju stranica. Nedostatak prostora mučio me i kod ostalih umjetnika. Kako smo tu ipak ograničeni, morat ćete se prepustiti našem sudu.


Na samom početku željela bih Vam navesti stihove prof. Tonka Maroevića kao i dio njegova predgovora Izložbi "Potpis Sv. Luke" koju je Zlatan Vrkljan održao 1997. god. i koja zaokružuje jednu od njegovih brojnih faza. Djela su nastala tijekom 1995. i 96. godine. Potpuno su različitog tipa i odraz su velikih prostranstva autorove mašte. Osobno bih svako od tih djela voljela imati u svojoj kući jer jednostavno pričaju fantastične priče i vjerujem da mogu svakog, iole nadarenog, inspirirati za daljnju razradu tih tema bilo u slikovnom, poetskom ili proznom izrazu. Za sada, niti jednog dijela iz tog opusa, autor se nije želio odreći. U nastavku i uz prikazana djela možete pročitati i autorova objašnjenja pod naslovom - autorov naputak.

“Upravo kad kritika i publika odahnu, smatrajući da je Zlatan Vrkljan definitivnije našao svoje pravo područje, te da će sad sustavno obrađivati vrt fantastične naracije, ezoterične geometrije, strojnog objektivizma, zgusnutog pejzažizma (i već prema tome), ovaj slikar načini još jedan, novi zaokret, okrećući se barem za stotinuiosamdeset stupnjeva, te krene osvajati za sebe neki manje korišteni stvaralački prostor. Toliko se puta, međutim, dosad već Vrkljan mijenjao, toliko je puta dokazao neospornu vještinu i ozbiljnost motivacije, toliko je puta već pokazao naizgled nespojive krajnosti, da možemo bez straha zaključiti kako je kretanje i okušavanje njegova prava narav, te kako temeljno zanimanje za slikarske fenomene nužno nalazi uvijek drukčije oblike konkretizacije i materijalizacije.













Recentno se predstavio i izravno doživljenim krajolicima i fizionomijski precizno portretiranim prijateljima, i prezentacijom glavnih zagrebačkih muzeja, galerija i panoramom strojnih varijeteta, a potom još i osnovnim atmosferskim manifestacijama i samim prirodnim počelima, uz mogući začin numerologije, geometrizma, hiromantije...Ta vrtoglava bujnost poticaja dovela ga je do još euforičnije potrebe evidentiranja svih zamislivih postupaka, do izazova spravljanja nekakve retrospektivne kartoteke ili čak (horrible dictu!) do kušnje da bude slikarski Protej, slikarski Mendeljejev, onaj zadnji Slikar, koji okuplja sve znane i preostale potencijale, te podvlači crtu ispod vlastite discipline.”
Tonko Maroević

















Autorov naputak
1. Arhiv se sastoji od 27 portreta slikara. Na podlogu kaširana je fotokopija lika pojedine osobe (bilo fotografije ili autoportreta). Svaki portret izrađen je u duhu pripadajućeg mu slikarstva. Tako da arhiv ne biva samo zbroj likova umjetnika, nego i slikarstva koja su me oblikovala.

2. Polica s knjigama sadrži 10 knjiga dnevnika, Knjigu brojeva, Katalog krajolika, Crnu knjigu, Knjigu zapovijedi, Ljepotice i zvijeri, Knjigu o dobrim stvarima, Glagoljašku početnicu, O patnjama i sl., O žutom, crvenom i plavom, Autoportret. Knjige su formata cca 17x15 cm, a broje između 20 i 36 stranica oslikanih akvarelom.

3. Stroj za pomoć slikaru u krizi sastoji se od 102 drvene pločice 9x15 cm. Pločice su složene u policu 56x107x14 cm. Na svakoj pločici prikazan je jedan osnovni likovni odnos, npr. Boja, odnos boja, ton, vrste crta, podloga, tehnika. Osim 1. i 102. poredak je pločica proizvoljan. Slikar u krizi nasumice, namjerno, bira broj, jednu ili više pločica po svojoj želji. One ga upućuju na jednu ili više slikarskih situacija, kombinacija. Slikar u krizi ih može, a i ne mora sljediti.

Primjer:
Matematički rečeno broj mogućih kombinacija je 7,8184169 x 10160 (Izračunao dr Darko Biđin).

4. Potpis Svetoga Luke nastao je od nizanja imena slikara, sloj po sloj. Rad je stao na 12, 13. sloju zbog iscrpljenosti autora.
Zlatan Vrkljan

Netko slikom ispriča krajolik, netko dojam, drugi pak događaj ili nečije lice, ili neku građevinu, moj je dojam da Zlatan svaki puta ispriča priču. Najljepše u tim pričama je što ih koji puta ni on ne može ponoviti ili im je zaboravio početak ili su tijekom vremena postale neke druge priče, ili su predugačke, ili sadrže samo jednu riječ. No ono što me najviše fascinira je što svatko od onih s kojima sam izmijenila komentare pronalazi u njima drugačiju priču i može je ispričati i siguran je u njenu ispravnost. Ispisivati imena slikara (oko 1000), stranih, domaćih, poznatih, manje poznatih, pokojnih, živućih, renesansnih, impresionističkih, modernih, i tim putem stvarati sliku u dvanaest ili trinaest slojeva može biti svojstveno nekom tko ne zna što bi slikao ili nekom tko točno zna što želi postići, nekom tko je pun ideja ili poštovanja ili nekom tko želi stvarati nešto potpuno novo, nešto potpuno drugačije od svih? Možda pomalo od svega a možda i ništa od tih motiva, ali djela su pred Vama pa pokušajte sami dati odgovor.

Čovjek koji je osam godina bio docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i sigurno ostavio traga na tadašnjim studentima, danas je slobodni umjetnik i stvara u atelieru u jednom zagrebačkom naselju u blizini Save. Atelier je točno onakav kako i priliči njegovu vlasniku. Maštovito uređen, relativno uredan, pun raznih slika - od kojih su mnoge još u procesu stvaranja, skulptura, boja, tuba, papira, drvenih kutijica od kojih svaka priča svoju priču, i koječega drugog, ali ono što želi pokazati, Zlatan će brzo pronaći. Dok priča može djelovati konfuzno no kad ga se sasluša do kraja, sve ima svoj točno određeni smisao. Nimalo prepotencije ili arogancije kao što bi se moglo očekivati u razgovoru gdje je na jednoj strani laik a na drugoj vrsan umjetnik.

U atelieru nas je dočekao sa svojim psom, Olom koja je gotovo uvijek uz njega. Atelier se sastoji od jedne velike prostorije pregrađene stepenicama koje vode na galeriju krcatu brojnim zanimljivim radovima. Gore je i krevet gdje može prespavati kad ne želi propustiti kasnonoćnu inspiraciju. Kako to prihvaća supruga? “Navikla se.” U razgovoru saznajemo da ima dva sina koji slobodno vrijeme rado provode u atelieru. Nikako ne želi biti komercijalan slikar i kao takav u neprestanoj je borbi s prihodima, baš kao što su mnogi njegovi prethodnici na raznim stranama svijeta, danas toliko cijenjeni i basnoslovno skupi, bili gladni i nepriznati u doba svog postojanja. On nije gladan, vrlo je priznat, a nije ni nezadovoljan, barem ne svojim statusom. Nezadovoljan je statusom umjetnika općenito u našoj zemlji. Loša su vremena, posebno za suvremeno slikarstvo, kaže. Ne želi slikati po narudžbi tržišta i imati marketinškog agenta. Prevedeno: možda manje love ali više zadovoljstva. Na isti način razmišlja o inozemstvu gdje umjetnici alternativnog pristupa znatno bolje prolaze. Prevedeno: tamo nije doma.


Često radi i stvara u društvu Vatroslava Kuliša koji u predgovoru kataloga Vrkljanove izložbe u galeriji Sebastian u Dubrovniku, o Zlatanu piše na sljedeći način: “Prepoznat u hrvatskoj likovnoj sceni kao ispitivač stalno novih putova slikarskog izraza, Vrkljan često kontroverzno napušta ono što je trenutačno “najbolje” u njegovu radu i po mnogima prebrzo i naoko bezrazložno okreće se novom stilu. Takvim čestim i naglim promjenama načina slikanja i pristupa likovnom problemu, stekao je izdvojeno mjesto na likovnoj karti Hrvatske. Ovakvog nomadski samoodređenog autora, nikad ili rijetko zadovoljnog pronađenim, možemo naći još jedino u osobnostima Ferdinanda Kulmera i Igora Rončevića. Iako morfološki potpuno različiti, te slikare veže odisejska strast za stalno novim i novim. Nije stoga ni čudno što su Kulmer i Vrkljan jedan dio svojeg argonautskog traženja posvetili istoj temi – mitologiji (dakako, opet pronašavši različite nimfe i različita runa).
Trokut kao ikonografska konstanta ove izložbe, ali i kao metafora slikarstva (slikarstvo mu je konstanta kao estetski izričaj), pojavljuje se na desecima slika istog formata prikazanih na ovoj izložbi. Tema trokuta kao da sadrži i golemi raspon ikonografskog čitanja od primordijalnih pećinskih crteža strelica i trokuta kao arhetipskog simbola Venerina brijega – životodavne moći žene, do novije konotacije trokuta kao dijela geometrijske cjeline u djelu oca modernog slikarstva Cezannea. Isto to geometrijsko tijelo, naoko hladno, daje i moguću usporedbu s još novijim, nama bližim slojevima neo-geo slikarstva. Međutim, vitalnost naslikanog, lakoća i zaigranost izvedenog, sustavna, čuvana čistoća ideje odaje opet umjetnikovu zaokupljenost osobnim slikarskim problemima.”
Prvu samostalnu izložbu Zlatan je održao prije 24 godine. Vrijeme koje je odonda proteklo donijelo je mnoge promjene, kako vanjske tako i unutarnje. Iza njega je niz opusa i različitih opredjeljenja, promjena gledišta i tehnika, preko 40 samostalnih i stotinjak zajedničkih izložbi.
Inspiraciju pronalazi doslovno svuda oko sebe. Atelier je pun raznih malih djela, slika i skulptura koje naziva izlogom sitnih stvarčica. Tu su i razna djela specifičnih naziva poput labirinta glave ili mašine za raspoloženje. Često slika u tehnici enkaustike gdje se vosak ukuhava u pigmente, pa dok miješa smjesu u posudi čovjek bi mogao pomisliti da sprema brzi obrok a to je zapravo hrana za platno. Veliki je fan stripova, posebno Stripoteke, gdje je pronašao inspiraciju za sliku njemačkog bojnog broda “Graf Von Spee”, koji je potonuo u Rio de la Plati. Smatra da je za sliku potrebno vrijeme, kako za stvaranje tako i za gledanje, a vremena danas nitko nema dovoljno. Pojavom elektronskih medija, i strip i slike pomalo odumiru, požalio se.
Surađuje s Tonkom Maroevićem koji inspiraciju za sonete pronalazi u njegovim slikama, te tako spajaju vizualni i poetski dojam.
Neumoran je u traženju i pronalaženju ideja i pristupa, kopajući po vlastitoj duši i gledajući svijet širom otvorenih očiju, kako mu ništa od onog što se može pretočiti u umjetnički izraz ne bi pobjeglo, i dok budete čitali ove zadnje redove već će u njegovom atelieru biti u stvaranju nešto potpuno novo, drugačije i neočekivano.

A do tada - pazite, mjesec je pun...